Moja Borba - Mein Kampf

<p>Danas mi se čini sretnim proviđenjem da mi je Sudbina za mjesto rođenja odredila upravo Braunau na Innu. Zar taj gradić ne leži na granici onih dviju njemačkih država čije se ponovno ujedinjenje barem nama mlađima postavlja kao životni zadatak koji se mora izvršiti svim sredstvima!</p><p>Njemačka Austrija se opet mora vratiti u veliku njemačku Majku domovinu i to ne samo zbog nekakvih gospodarskih obzira. Ne ne: čak ako bi ovo ujedinjenje gospodarski gledano bilo i nepotrebno pa čak i štetno ipak bi se moralo dogoditi. Istakrvpripadazajedničkomcarstvu. Njemački narod neće posjedovati nikakvo moralno pravo na kolonijalno političko djelovanje sve dotle dokle god ponovno ne uspije svoje vlastite sinove okupiti u jednu zajedničku državu. Tek kada granice carstva obuhvate i posljednjeg Nijemca i kada se više neće morati brinuti o sigurnosti njihova prehranjivanja u slučaju ugroženosti vlastitog naroda postoji moralno pravo na stjecanje stranog tla i teritorija. Plug je tada mač a iz ratnih suza za buduća pokoljenja proizlazi kruh svagdašnji. Tako mi se ovaj mali pogranični gradić čini simbolom jedne velike zadaće. Ali on je i u jednom drugom pogledu izazov našem današnjem vremenu. Prije više od sto godina ovo neupadljivo gnijezdo dobilo je u najmanju ruku prednost da kao pozornica tragične nesreće koja je potresla cjelokupnu njemačku naciju bude ovjekovječeno u ljetopisima njemačke povijesti. U vrijeme najvećeg poniženja naše domovine pao je ovdje za svoju također i u nesreći žarko voljenu Njemačku nürnberžanin Johannes Palm gradski knjižar uvjereni “nacionalist” i neprijatelj Francuza. On je uporno odbijao izdati svoje sukrivce točnije glavne krivce. Dakle kao i Leo Schlageter. Njega je također upravo kao i ovog denuncirao Francuskoj jedan od vladinih predstavnika. Ovu tužnu slavu zadobio je neki augsburški policijski direktor i tako postao uzor novonjemačkim vlastima u carstvu gospodina Severinga.</p>