<p>Tekst je refleksija o dječjoj priči napisanoj živopisnim slikovitim stilom. Autor koristi ritmično pripovijedanje u stihu stvarajući zanimljive susrete s prepoznatljivim i živopisnim likovima. Ton je šaljiv i humoran što izaziva smijeh dok nenametljiva didaktička poruka dolazi do čitatelja bez pretjerane moralizacije. Ove kvalitete čine tekst vrlo privlačnim za mlade čitatelje potičući njihovu maštu i potičući ih da tu priču ponovno čuju zbog dobro sročene naracije i jednostavnih ali efektnim stihova.</p><p></p><p>Dr. Dragan Gligora pohvaljuje tekst zbog njegove sposobnosti da zadrži pažnju djece istovremeno pružajući zabavu i pouku na nenametljiv način. Priča je opisana kao bogata elementima koji angažiraju mlade umove uvodeći ih u svijet maštovitosti i igre.</p><p></p><p>Zoran Sova je prepoznat po tome što spaja nespojivo u skladnu cjelinu kojoj čitatelji vjeruju i prihvaćaju je. Priča se čini prirodnom i pristupačnom omogućujući mladim čitateljima da je usvoje kao svoju. Prema akademiku Fabijanu Lovriću Sovaov cilj je da čitatelji prihvate priču kao nešto čemu vjeruju i što im je drago čineći je voljenom pričom koju će često željeti čuti.</p>